Thuje

THUJA OCCIDENTALIS Prve tuje s Gradskog groblja datiraju iz početka 20. stoljeća kada ih je Herman Haller uveo kao dio projekta preobrazbe groblja u park, što se uskoro pokazalo vizionarskim potezom. Zbog tog je čina varaždinsko groblje osvanulo na stranicama bečkog tiska te je započela njegova transformacija u jedno od najljepših groblja u Europi. Gradsko groblje u Varaždinu 1966. godine postaje zaštićeni spomenik parkovne arhitekture, a od 2003. godine ima status zaštićenoga kulturnog dobra na ponos grada i svojih stanovnika. No, Haller i njegovi suvremenici nisu mogli predvidjeti kakvim će uvjetima tuje biti izložene u narednih sto godina. Za sadnju su izabrali američku (zapadnu) tuju (Thuja occidentalis) koja dolazi iz vlažnih i hladnijih područja sjeverozapadne Amerike, tj. iz područja velikih jezera sa sjevero-atlantskom vlažnom klimom. Početkom prošlog stoljeća u našim su krajevima zimi prevladavali slični vremenski uvjeti, što je tujama osiguravalo uvjete za rast i razvoj, otpornost te prevladavanje sušnih ljetnih perioda. Danas svjedočimo ekstremnim klimatskim promjenama koje su za Hallerove tuje izuzetno stresne i opasne po život. Ljeta su vruća i sušna, uz povremene obilne oborine praćene jakim olujama, dok su zimi temperature previsoke, uz gotovo potpuni izostanak snijega. U takvim uvjetima biljke fiziološki slabe i postaju podložne napadu biljnih bolesti i štetnika. S obzirom da već danas toj vrsti tuje ne odgovaraju klimatski uvjeti, posebno zabrinjavaju očekivanja budućih povećanja temperatura i ostalih klimatskih pokazatelja koja uvelike odstupaju od doba kada je Herman Haller sadio tuje na varaždinskom groblju. Zbog toga stručnjaci predlažu razmatranje korištenja zamjenskih vrsta čempresovki, odnosno kultivara koji su prilagođeniji novonastalim klimatskim uvjetima.